AXKID UP: JE LI OVO NAJPAMETNIJI BUSTER S NASLONOM?
*sponzorirani sadržaj, affiliate link
Da mi je netko prije deset godina rekao da ću jednog dana napisati gotovo ljubavno pismo jednom busteru s naslonom, vjerojatno bih ga pogledala pomalo zbunjeno. Buster je buster, zar ne? Kupiš, montiraš, dijete sjedne, pojas prijeđe preko tijela i to je otprilike to. Do tog trenutka već ste prošli jaja, rotacijske autosjedalice, cijelu rear-facing filozofiju i onu fazu u kojoj polovica vaših prijatelja misli da ste pomalo opsjednuti autosjedalicama. Kad dođete do bustera, uglavnom očekujete da odradi svoj posao i da svi zajedno nastavimo dalje sa životom.
Onda se pojavio Axkid Up, buster s naslonom, i natjerao me da zastanem.
Ne zato što izgleda svemirski. Ne zato što ima aplikaciju, zvučnik ili držač za kokice, ili neku drugu modernu besmislicu koju će marketing sutra predstaviti kao revoluciju. Nego zato što je netko napokon sjeo i postavio jedno vrlo logično pitanje: zašto busteri desetljećima izgledaju gotovo isto?
PRIJE NEGO KRENEMO, PAR RIJEČI O AXKIDU KAO FIRMI
Ako pratite Strollericu dulje vrijeme, znate da nisam sklona hvaliti brendove samo zato što šalju lijepe testere, a i da se kod mene neće naći “baš sve”. Axkid je jedan od rijetkih proizvođača dječje autoopreme koji je svoju cijelu tržišnu poziciju izgradio na jednoj, gotovo tvrdoglavoj ideji – da je sigurnost primarni kriterij, a ne marketinški dodatak koji se ubaci u zadnji red specifikacija.
Njihov Minikid model godinama je bio, i još uvijek jest, jedan od referentnih rear-facing sjedala na tržištu, i upravo je taj proizvod uvelike promijenio način na koji mnogi roditelji, uključujući i mene, gledaju na vožnju u suprotnom smjeru. Axkid ne prati trendove – Axkid ih, iskreno, prilično često postavlja. I upravo zato Up djeluje kao logičan, ako i pomalo neočekivan, nastavak te filozofije: umjesto da jednostavno doda još jedan buster u već prenatrpanu kategoriju, pokušali su odgovoriti na pitanje što se događa nakon rear-facing faze, a prije nego dijete postane “gotov proizvod” za klasični buster.
ZA ONE KOJI NEMAJU VREMENA ČITATI CIJELU RECENZIJU
Axkid Up je buster s naslonom koji se ne ponaša kao klasičan buster. Umjesto jedne fiksne pozicije u koju dijete jednostavno “uraste” i onda iz nje jednako brzo “izraste”, ima podesivu visinu sjedišnog dijela koja prati rast djeteta kroz više faza, s ciljem da sigurnosni pojas ostane u optimalnom položaju kroz dulje razdoblje korištenja. Uz to dolazi vrlo čvrsta konstrukcija sa integriranim ISOFIX-om, mogućnost korištenja i bez njega, bočni paneli koji se po potrebi mogu ukloniti te dodatni oslonac za noge koji je, iskreno, ispao jedno od najvećih iznenađenja cijelog testiranja. Ako tražite klasičan buster, ovo možda i nije to. Ali ako tražite završnu fazu autosjedaličarskog puta koja ima smisla i koja stvarno prati dijete dok raste, Axkid Up ima vrlo specifičnu logiku koja ga izdvaja iz većine onoga što se danas nudi.
PREDNOSTI I NA ŠTO OBRATITI PAŽNJU
Prednosti:
- inovativan mehanizam podesive visine sjedišta koji prati rast djeteta kroz više faza, ne samo naslon
- iznimno jednostavna instalacija i premještanje između vozila (dva gumba, integrirani ISOFIX)
- izvrstan dodatni oslonac za noge koji značajno mijenja udobnost na dužim vožnjama
- vrlo kvalitetna završna obrada i izdržljivi materijali
- kompaktna, uska konstrukcija koja ostavlja prostor za kombinacije s drugim sjedalicama
- mogućnost korištenja s ISOFIX-om ili isključivo s pojasom automobila
- moguća samostalnost djeteta pri vezanju unatoč uskoj konstrukciji
- prilagodljivost različitim tjelesnim proporcijama, uključujući djecu duljeg trupa
Na što obratiti pažnju:
- pripada premium cjenovnom segmentu, neće odgovarati svakom budžetu
- svijetle boje (poput bež nijanse) zahtjevnije su za održavanje u kućanstvima s aktivnom djecom
- tri sjedalice u jednom redu nikad nisu zagarantirane samom širinom booster sjedalice – uvijek ovisi o kombinaciji vozila
TEHNIČKI PODACI
Homologacija i dob
Standard: UN R129
Dob prema proizvođaču: 4–12 godina
Visina djeteta: 100–150 cm
Težina djeteta: 15–50 kg
Ugradnja i konstrukcija
Ugradnja: ISOFIX ili sigurnosni pojas vozila
Sklapanje: QuickFold™
Podešavanje visine sjedišta: da, u više faza
Uklonjivi bočni elementi: da
Boje (dostupnost ovisi o tržištu)
Beachgrass Beige, Driftwood Beige, Glacier Lake Blue, Nordic Bloom Green, Forest Moss Green, Arctic Mist Grey, Coastal Storm Black
Dob, visina i težina koje navodi proizvođač predstavljaju tehničke granice proizvoda. To ne znači da je svako dijete koje zadovoljava minimalne uvjete automatski spremno za prijelaz u buster s naslonom — o tome više u nastavku.
Dimenzije
- Visina sjedišta u odnosu na sjedište od auta : najniža pozicija 6 cm, srednja 11 i najviša 14 cm
- Visina od sjedišta do ramena: 33 cm – 54 cm
- Širina sjedalice u ramenima: 36cm – 40 cm
- Širina sjedalice u ramenima sa bočnim stranama: 44cm
- Širina sjedećeg dijela: 23 cm
- Širina uzglavlja: 21 cm, iznutra 15 cm
- Kompletna dubina: 39 cm( kada je spušteno), 22 cm srednji položaj (18cm od koljena) i najviši položaj 21 cm (22 cm od koljena)
BUSTER NIKAD NIJE BIO PROBLEM..DOK SE NIJE POGLEDALO DUBLJE U PROBLEMATIKU
Postoji jedan trenutak u roditeljstvu o kojem se rijetko govori naglas, a svi ga prođu na gotovo identičan način. To je trenutak kada shvatiš da izlaziš iz jasno strukturiranog svijeta rear-facing sjedalice i ulaziš u fazu koja se zove buster s naslonom – i odjednom sve djeluje jednostavnije, ali istovremeno i manje kontrolirano. Kod male djece sve je definirano. Imaš jasne smjernice, jasne granice, jasan odgovor na pitanje “je li ovo dovoljno sigurno”. Rear-facing nije nešto o čemu se pregovara, nego nešto što jednostavno radiš dok god ima smisla.
A onda dijete naraste, i čini se da je odjednom sve lakše, jer “samo sjedne i veže se pojas”. Upravo tu, u toj prividnoj jednostavnosti, kriju se nijanse koje većina roditelja ne vidi na prvu. Položaj pojasa. Visina ramena. Duljina trupa koji, kod naše djece, često raste brže od nogu. Način na koji dijete sjedi kad je umorno, kad je klonulo, kad je na pola sata do doma zaspalo naslonjeno na vrata. I položaj nogu, koji se ne vidi u trgovini, ali se itekako osjeti nakon četvrtog sata vožnje.
I baš u tom prostoru, negdje između “tehnički zadovoljava” i “stvarno je optimalno”, pojavljuje se Axkid Up.
PRIJE NEGO KRENEMO DALJE: NEMOJMO PRERANO IZLAZITI IZ REAR-FACINGA
Ovo poglavlje neću preskočiti, koliko god me vuklo odmah preći na footrest i sve ono zanimljivo što slijedi, jer smatram da je važnije od svega ostalog u ovom tekstu.
Ova recenzija nije poziv da dijete što prije prebacite u buster s naslonom. Baš suprotno. Ako me pratite dulje vrijeme, znate da sam veliki zagovornik vožnje u suprotnom smjeru koliko god je dulje moguće, i to ne zato što je to trenutno moderno, nego zato što iza toga stoje desetljeća istraživanja i vrlo jasni podaci o sigurnosti djece u prometu. Djeca jednostavno nisu mali odrasli ljudi. Omjer glave i tijela, razvoj vratne kralježnice, snaga mišića vrata koji tek trebaju izdržati silu udarca – sve to iziskuje drugačiji pristup od onog koji funkcionira za odraslo tijelo.
Problem nastaje kad roditelji počnu gledati isključivo brojke. Dijete ima 100 cm. Dijete ima 4 godine. Dijete je “dosegnulo minimum”. Da, možda i jest. Ali minimum nikada nije bio sinonim za optimalno. Na Balkanu nije nikakva rijetkost vidjeti dvoipogodišnje ili trogodišnje dijete koje je već preraslo metar visine, pa pola familije uporno tvrdi da je “definitivno preraslo autosjedalicu”, dok dijete zapravo još sasvim lijepo, i što je najvažnije sigurno, stane u svoju rear-facing sjedalicu. S druge strane postoji i obrnuta situacija – dijete koje je s pet i pol godina još uvijek fizički savršeno u rear-facingu, dok ga okolina uvjerava da je “već preveliko za to”.
Visina sama po sebi zapravo govori vrlo malo. Bitne su i proporcije tijela, duljina trupa u odnosu na noge, prostor koji je stvarno ostao u aktualnoj sjedalici, težina djeteta, razina zrelosti tijekom same vožnje. Tek kad sve to staviš na hrpu, dobiješ realnu sliku, a ne sliku koju diktira metar krojačke vrpce.
I ovo nije samo moje osobno uvjerenje kao mame koja voli imati zadnju riječ. Američka pedijatrijska akademija (AAP) u svojoj službenoj politici o sigurnosti djece u vozilima izričito preporučuje da svako dijete ostane u sjedalici okrenutoj unatrag dok god ne dosegne najvišu visinu ili težinu koju proizvođač te konkretne sjedalice dopušta.¹ Švedska, koja rear-facing vožnju do pete ili šeste godine smatra standardom, a ne iznimkom, tu preporuku odavno ne tretira kao teoriju nego kao praksu – i statistika prometnih ozljeda djece im to godinama potvrđuje.
I upravo zato mi se toliko sviđa što Axkid Up ne pokušava biti razlog za raniji prijelaz. Ne prodaje se kao “prebacite što brže dijete u buster”, nego kao bolje rješenje za onaj trenutak kada je prijelaz zaista, iskreno, fiziološki potreban. To je razlika koja cijeli proizvod stavlja u sasvim drugi kontekst.
ZAŠTO SU BUSTER SJEDALICE DESETLJEĆIMA IZGLEDALE GOTOVO ISTO
Kad malo bolje pogledate razvoj klasičnih bustera s naslonom kroz godine, taj razvoj je zapravo bio iznenađujuće linearan. Malo mekši materijali, malo bolja bočna zaštita, ISOFIX kao dodatna stabilizacija, tu i tamo pokoji ergonomski detalj – no osnovna ideja ostala je gotovo identična: dijete se podigne na visinu na kojoj sigurnosni pojas radi ono za što je izvorno dizajniran, za odraslo tijelo.
To samo po sebi nije pogrešno. Problem je što se u toj logici izgubila jedna vrlo praktična činjenica – djeca ne rastu u jednom koraku, nego kroz faze koje mijenjaju njihovu anatomiju i način sjedenja. U teoriji, buster odrađuje svoj posao ako pojas prolazi ispravno preko ramena i zdjelice. U praksi, roditelji vrlo brzo primijete da “ispravno” ne znači uvijek i “optimalno”, pogotovo na duljim vožnjama, tijekom naglih faza rasta ili kod djece specifičnije tjelesne građe.
Axkid je s Upom otišao korak dalje od “podigni dijete i završi priču”. Cilj im je bio da dijete tijekom više godina korištenja ostane u što boljem odnosu prema sigurnosnim sustavima vozila, uključujući bočne zračne jastuke i zatezače pojasa, a ne samo prema samoj visini. Drugim riječima, ideja nije “sigurno je danas”, nego “sigurno je kroz cijelo razdoblje dok dijete raste”. Suptilna razlika na papiru, ali ogromna razlika u praksi.
I tu vrijedi reći nešto što se prečesto podrazumijeva, a rijetko izgovori naglas: buster sam po sebi nije kozmetički dodatak, nego mjera koja mjerljivo smanjuje rizik od ozljede.
Istraživanje objavljeno u JAMA Pediatrics, koje je pratilo djecu u stvarnim prometnim nesrećama, pokazalo je da djeca u dobi od četiri do sedam godina koja su koristila buster s naslonom imaju čak 59% manju vjerojatnost ozljede u odnosu na djecu koja su vezana isključivo pojasom automobila, bez ikakvog dodatnog povišenja.² Razlog je vrlo konkretan i fizikalan, ne teoretski: buster podiže dijete tako da zdjelični dio pojasa dođe preko čvrstih koštanih struktura kuka, umjesto preko mekog trbuha, dok se rameni dio pojasa centrira preko ramena umjesto preko vrata.³
Kad to znaš, odjednom shvatiš zašto djeca “prerano prebačena” na pojas bez ikakvog buster rješenja tako često sjede sa remenom preko vrata ili ga same guraju iza leđa – jednostavno se pokušavaju spasiti od nečega što im tijelo intuitivno prepoznaje kao krivo.
PODESIVA VISINA SJEDALA - DETALJ KOJI NA PAPIRU ZVUČI TEHNIČKI, A MIJENJA OSJEĆAJ CIJELOG AUTA
Kod klasičnih bustera dijete sjedne, pojas ide preko tijela i to je u osnovi cijela priča – sve ostalo je pitanje bočne zaštite i stabilnosti. Kod Axkid Upa taj se koncept pomiče, jer sjedalo ne ostaje statično kroz cijeli period korištenja. Umjesto toga postoji mogućnost podešavanja visine samog sjedišnog dijela, ne samo naslona, što u praksi znači da se mijenja pozicija djeteta u odnosu na pojas i automobil dok dijete raste.
Umjesto da se dijete jednom zauvijek “podigne” i onda se prepusti da samo dorasta okvir sjedalice, ono se kroz nekoliko faza pozicionira iznova, u skladu s vlastitim rastom. To mijenja putanju pojasa preko tijela, ali mijenja i način na koji dijete uopće sjedi u automobilu. I tu roditelji, iako često ne znaju točno objasniti zašto, primijete jednu stvar: dijete izgleda prirodnije smješteno. Kao da nije stavljeno u buster, nego kao da je buster prilagođen njemu.
RASPAKIRAVANJE I PRVI SUSRET
Postoje proizvodi koje raspakiraš i odmah osjetiš da su dizajnirani da impresioniraju. A postoje proizvodi dizajnirani da jednostavno ne smetaju. Axkid Up definitivno spada u ovu drugu skupinu.
Dolazi u vrlo kompaktnom, gotovo kockastom obliku, i taj prvi dojam – da će sve biti komplicirano jer je toliko “sažeto” – brzo se pokaže potpuno pogrešnim. S obje strane sjedalice nalaze se dva gumba koji otpuštaju mehanizam naslona. Pritisneš ih, naslon se jednim pokretom podigne u svoju punu formu, donji dio prilagodiš djetetovom uzrastu, a ISOFIX konektori, koji su već ugrađeni u samu konstrukciju, izvuku se pomoću bočnih tipki i spoje na predviđena mjesta u automobilu.
Nema traženja “kamo sad ovo ide”, nema proučavanja uputa pola sata dok dijete čeka u dvorištu, nema onog poznatog osjećaja da ti je ostao jedan vijak viška. Prva instalacija oduzet će vam nekoliko minuta – realno, ako to radite prvi put, možda i pet. Svaka sljedeća traje doslovno tridesetak sekundi.
Za roditelje koji povremeno sele sjedalicu iz auta u auto, to nije mala stvar. To je razlika između “ajme, opet moram premještati sjedalicu” i “daj samo sekundu”.
MATERIJALI I ZAVRŠNA OBRADA KOJA OSTAVLJA DOJAM
Materijal je jedan lijep, gladak sloj koji sa strane prelazi u mrežasti dio, čija je uloga daleko od estetske – riječ je o dodatnom kolanju zraka koje se posebno osjeti tijekom toplijih mjeseci. Naš testni primjerak stigao je u svijetloj bež nijansi. Elegantnoj, fotogeničnoj i, priznajem, potpuno nespojivoj s konceptom trojice dječaka u autu.
Autosjedalica je, iskreno, odavno bila “zrela za pranje”, samo me vrijeme pojelo – dosad sam je održavala isključivo vlažnim maramicama, 99% na bazi vode, i to je itekako radilo svoj posao. Navlaku sam oprala prvi put u više od godinu dana svakodnevnog korištenja.
Skidanje navlake ide preko sustava kukica, brzo i bez forsiranja bilo kojeg dijela, a pere se na 30 stupnjeva bez omekšivača, prirodno se suši i ne preporučuje se direktno sunce ni sušilica. Uostalom, kao i kod svake autosjedalice, preporučujem da je kad god je moguće prekrijete dok je auto parkiran na suncu – visoke ljetne temperature jednako djeluju na plastiku kao i na tkaninu, a mala navika danas često znači godine dodatnog vijeka trajanja sutra.
Ono što me možda najviše impresioniralo jest trenutak kada se navlaka potpuno skine. Znate onaj moment kad otkrijete “unutrašnjost” nekog proizvoda i odjednom vidite je li stvarno kvalitetno napravljen ili je sve to bila samo lijepa presvlaka? Kod Axkid Upa taj trenutak ulijeva povjerenje. Donji dio sjedalice, onaj koji je praktički usidren u sjedište automobila, savršeno je čvrst, kompaktan i djeluje kao da je saliven iz jednog komada. Gornji dio, kao i kod svakog boostera s naslonom, ima svoj prirodni mikropomak – mora pratiti djetetovo tijelo u slučaju kočenja ili sudara – ali ni u jednom trenutku nisam imala osjećaj da je bilo koji dio napravljen kompromisno.
BOČNA ZAŠTITA: PRISUTNA, ALI NENAMETLJIVA
Bočni elementi ostavljaju vrlo dobar dojam, upravo zato jer ne pokušavaju biti dramatični. Dovoljno su mekani na dodir da djeluju ugodno djetetu, a istovremeno dovoljno prisutni da ulijevaju povjerenje kad je riječ o zaštiti.
Ono što mi se posebno sviđa jest da ne ograničavaju vidno polje – djeca bez problema gledaju kroz prozor, prate promet, broje crvene i zelene automobile, igraju “I spy with my little eye” i rade sve ono što djeca inače rade kad im je putovanje dovoljno udobno da im preostane energija za igru umjesto za vrpoljenje.
Bočni dijelovi se, po potrebi, mogu i ukloniti, što zna biti presudno kad pokušavate smjestiti više sjedalica u istom redu, a pritom ne otežavaju ulazak ni izlazak djeteta iz automobila.
FOOTREST: DODATAK ZA KOJI NISAM ZNALA DA MI TREBA
Da mi je netko prije godinu dana rekao koliko razlike može napraviti jedan obični oslonac za noge (footrest), vjerojatno ne bih znala dati konkretan odgovor. Danas znam. Puno. Jako puno.
Naše dijete oduvijek je bilo veliki fan rear-facinga, toliko da se dva puta vraćalo iz vožnje u smjeru kretanja natrag u kontrasmjer, jednostavno zato što mu pojedina rješenja u smjeru vožnje nisu odgovarala. Najveći problem uvijek su bile noge – trnci, stalno traženje položaja, premještanje tijekom vožnje, nelagoda koja se pojačava što je putovanje dulje. I baš zato me ne čudi što je footrest, kad smo ga dobili uz sjedalicu, praktički odmah promijenio pravila igre.
Nevjerojatno je čvrst, prilagodljiv visini djeteta i, iskreno, danas ne mogu zamisliti buster za duga putovanja bez njega. I ovo nije samo “meni se čini udobnije” pričica – istraživanja koja uspoređuju geometriju stražnjih sjedišta automobila s antropometrijom djece dosljedno pokazuju da su vozila projektirana prema odraslom tijelu, zbog čega djetetove noge kod većine boostera jednostavno vise u prostoru bez oslonca, što dodatno narušava držanje i doprinosi slabijem nalijeganju zdjeličnog dijela pojasa.⁴ Kad noge konačno imaju gdje stajati, cijelo tijelo drugačije “sjedne” u sjedalicu – i to se, sudeći po iskustvu, itekako osjeti na osmom satu vožnje.
Otkad koristimo footrest, dijete se više ne izuva prilikom ulaska u auto, što je godinama bio gotovo automatski ritual. Sada jednostavno nije potrebno, jer stopala imaju svoje mjesto.
“Booster sam po sebi nema, niti bi trebao imati, poseban položaj za spavanje, jer njegova je uloga drugačija – pravilno voditi pojas i dati djetetu siguran položaj u vožnji.”
No zahvaljujući osloncu za noge, dijete tijekom sna zadržava puno prirodniji, stabilniji položaj, bez onog klasičnog “tobogan efekta”, stručnije rečeno “efekta podmornice”, kad tijelo klizi prema naprijed jer sa nogama nema kamo. Nismo imali nikakav problem sa spavanjem u ovoj sjedalici, a važno je reći i da je naše dijete u booster ušlo tek malo prije pune šeste godine. Dob itekako igra ulogu u položaju, kao i sigurnosti u prometu.
KAKO SE PONAŠA U SVAKODNEVNOM KORIŠTENJU
Djeca su se kod nas vrlo brzo počela sama vezati, što nisam očekivala niti sam ih na to posebno poticala. Ja i dalje volim provjeriti jesu li to napravili kako treba, ali sama činjenica da mogu bez pomoći odrasle osobe je ogroman plus, i za njihovu samostalnost i za moje živce ujutro kad kasnimo u vrtić.
Koristili smo Axkid Up u nekoliko potpuno različitih automobila – Škoda Octavia, Renault Espace i Volkswagen Tayron – dakle i u vozilima s ravnijim sjedištima i u onima s izraženijim nagibom klupe. U svima je funkcionirala sasvim normalno i adekvatno.
Nagib se najviše osjetio jedino u položaju nogu, ali to je nešto što riješim u minuti, montiranjem oslonca za noge na drugu poziciju. Premještanje između vozila, zahvaljujući onom sustavu od dva gumba i integriranom ISOFIX-u, doslovno je pitanje pola minute, što je za obitelj koja stalno seli sjedalice iz auta u auto detalj koji se vrlo brzo nauči cijeniti.
Imamo dijete koje je hipersenzibilno i prilično osjetljivo na razne podražaje, i to nije stvar navike nego doslovno fizičke reakcije. Kod prijelaza u buster fazu to je često problematično jer se mijenja doslovno sve – visina, položaj nogu, kontakt tijela s površinom sjedala. Kod Axkid Upa ta se adaptacija dogodila gotovo neprimjetno, bez faze prilagodbe kakvu smo očekivali.
A ponekad su upravo takve informacije, iako neznanstvene, one najvrjednije za jednog roditelja.
Ono što mi je posebno drago jest da je dijete tu sjedalicu praktički samo odabralo. Djeca su se kod nas gotovo odmah, bez ikakvog nagovaranja ili uvjeravanja, dogovorila čija je čija sjedalica – “ovo je moja, ono je tvoja” – i ta se odluka nije promijenila ni nakon godinu dana. To ne pokušavam prikazati kao dokaz da je ovo najbolje rješenje za svako dijete, jer nije, i ne želim tako generalizirati. Ali kad dijete koje je inače osjetljivo na sve moguće podražaje samo odluči da se u nečemu osjeća najkomotnije, to mi kao majci nešto znači.
800 KM U KOMADU: REALNOST, A NE KATALOG
Duge vožnje su uvijek najbolji test za sve što ima veze s djecom u automobilu, jednostavno zato jer nemaju milosti prema lošem dizajnu. U našem slučaju relacija Hrvatska–Njemačka je standard, i upravo se na takvim putovanjima najjasnije vidi razlika između “može se izdržati” i “može se stvarno putovati”. Nije bilo stalnog ispravljanja položaja, nije bilo poznatog “noge mi trnu”, nije bilo traženja novog mjesta svakih dvadeset minuta. Umor je, naravno, postojao – to je neizbježno kod djece na dugom putu – ali nikad nije prerastao u nelagodu.
Kad nisu spavali, igrali smo kaladont, tražili automobile određenih boja kroz prozor, listali quiet book i smišljali sve one putne igre koje kilometre čine kraćima. Jedna od mojih omiljenih uspomena s puta prema Hrvatskoj zapravo je vrlo jednostavna: svi su zaspali. Roditelji hipersenzibilne djece znaju točno koliko to zapravo govori.
“Nama je važno da se djeca ne raduju samo dolasku na odredište, nego da im i samo putovanje ostane u lijepom sjećanju – a s ovom sjedalicom upravo je tako i bilo.”
TRI SJEDALICE STRAGA: TEORIJA, MILIMETRI I STVARNOST BEZ ULJEPŠAVANJA
Jedno od pitanja koje mi roditelji najčešće postavljaju, bilo da je riječ o Axkid Upu ili bilo kojoj drugoj sjedalici, jest stanu li 3 sjedalice straga. I tu odmah moram biti jasna, bez uljepšavanja – to nikad nije pitanje samo jedne sjedalice. To je pitanje automobila, kombinacije modela koji idu jedan do drugoga, širine klupe, položaja kopči i nagiba sjedala, i vrlo često redoslijeda kojim se sve to slaže. Rijetko se uopće radi o situaciji gdje bi tri Axkid Upa stajala jedan do drugog – puno je češća situacija da roditeljima trebaju tri različite sjedalice za djecu različite dobi, a to nikad nije crno-bijela priča.
Prednost Axkid Upa je njegova uska, gotovo “ultra slim” konstrukcija, koja u nekim konfiguracijama može biti presudna i otvoriti prostor za kombinacije koje kod širih boostera jednostavno nisu izvedive. No baš zato treba biti oprezan s generalizacijama. Čak i kad sjedalica fizički stane, pitanje je kako se stvarno koristi taj prostor, koliko je pristupačna kopča i koliko ostaje mjesta za svakodnevnu, a ne samo statičnu upotrebu.
I ono što mi je ovdje jako bitno naglasiti – nikad ne bih preporučila da se premalo dijete stavi u ovu sjedalicu samo zato što je uža i praktičnija za slaganje tri sjedalice u manji automobil. To je jedan ogroman disclaimer koji uvijek dodajem uz ovakva pitanja, i ne mislim od njega odustati ni ovdje.
Za sve koji se nađu u ovakvoj situaciji, moj savjet je uvijek isti: provjerite konkretno, na licu mjesta, zajedno s ostalim sjedalicama koje planirate koristiti. Sami centimetri i sama širina sjedalice nisu garancija ni za što, ali ovdje potencijal svakako postoji, i to velik.
DJECA RAZLIČITE GRAĐE
Imam djecu prosječnog rasta i djecu koja su vrlo fit i visoka, i svakome je od njih Axkid Up pristajao podjednako dobro. Ne smatram da je ova sjedalica bolja ili lošija za sitniju ili krupniju djecu – mislim da je zaista dovoljno fleksibilna da akomodira gotovo svaku tjelesnu fizionomiju. Posebno mi se sviđa što ta fleksibilnost uključuje i djecu koja imaju izrazito dugačak trup, kod koje pojedine sjedalice relativno brzo postanu tijesne, dok Axkid Up ostavlja dojam da je razvijen s vrlo velikom rezervom za rast.
ZA KOGA JE AXKID UP NAMJENJEN
Axkid Up namijenjen je djeci koja su prerasla svoju autosjedalicu za vožnju u suprotnom smjeru i spremna su za prijelaz u buster s naslonom. Iako proizvođač navodi raspon od 100 do 150 centimetara visine, sama visina ne bi trebala biti jedini kriterij pri donošenju odluke. Jednako su važni dob djeteta, njegova zrelost tijekom vožnje te činjenica da je prethodnu autosjedalicu zaista preraslo na siguran način.
Kao i uvijek kada govorimo o autosjedalicama, smatram da je vožnja u suprotnom smjeru najbolja opcija dok god je izvediva. Međutim, kada dođe vrijeme za prijelaz u booster s naslonom, Axkid Up vidim kao jedno od najzanimljivijih i najpromišljenijih rješenja koja su trenutno dostupna na tržištu. Posebno ga vidim kao odličan izbor za roditelje koji žele što bolji položaj djeteta u automobilu, za obitelji koje često putuju te za djecu kojoj je udobnost tijekom duljih vožnji važan faktor.
ŠTO MI SE SVIDJELO
Najveća snaga Axkid Upa nije u jednoj funkciji, nego u ukupnom dojmu da je buster faza napokon shvaćena ozbiljno. Podesiva visina sjedala, footrest, uska konstrukcija koja ostavlja prostor za kombinacije, lakoća premještanja između automobila, jednostavno održavanje, samostalnost djece pri vezanju – sve to zajedno stvara osjećaj kontinuiteta, a ne naglog i pomalo nezgrapnog prijelaza iz rear-facing svijeta u “sad si veliki, snađi se”.
ŠTO BIH IPAK GLEDALA DRUGAČIJE I JE LI AXKID UP VRIJEDAN SVOJE CIJENE?
Iskreno govoreći, jedina stvar koja u ovoj kategoriji uvijek ostaje tema jest cijena. Axkid Up pripada premium segmentu i to se vidi u svakom detalju proizvoda — od materijala, preko konstrukcije, do same filozofije razvoja. Bilo bi svima praktičnije da je ta cijena dostupnija za svaki budžet, ali mislim da svatko tko kupuje ovu sjedalicu vrlo dobro zna što kupuje, i taj novac zaista vidi ugrađen u proizvod. Od manjih zamjerki, jedino bih sljedeći put birala neku tamniju boju umjesto bež, ne zato što je bež loša ili ružna, nego zato jer moji dječaci i svijetle tkanine jednostavno nisu idealna kombinacija.
ČESTO POSTAVLJANA PITANJA
Je li Axkid Up zamjena za rear-facing sjedalicu?
Ne. Riječ je o sljedećoj fazi nakon što dijete zaista preraste odgovarajuću rear-facing sjedalicu, i to na siguran, a ne samo tehnički način
Od koje dobi se može koristiti Axkid Up?
Proizvođač navodi raspon od 100 do 150 centimetara, odnosno okvirno od četvrte do dvanaeste godine, no ta brojka sama po sebi nije dovoljan kriterij. Osobno bih preporučila da dijete ostane u rear-facingu što bliže školskoj dobi, ako je to god moguće.
Može li se koristiti bez ISOFIX-a?
Da, dozvoljeno je korištenje i isključivo sa sigurnosnim pojasom automobila, u skladu s uputama proizvođača.
Stane li Axkid Up u manji automobil?
Zahvaljujući uskoj konstrukciji, da, u pravilu bolje nego većina klasičnih boostera. Ali kod kombinacije tri sjedalice u jednom redu uvijek preporučujem savjetovanje ili provjeru na licu mjesta.
Je li prikladan za spavanje?
Buster s naslonom nema poseban položaj za spavanje niti bi ga trebao imati, ali zahvaljujući pametnom originalnom dodatku – osloncu za noge, dijete tijekom sna zadržava stabilniji i prirodniji položaj
Može li dijete samo vezati pojas?
Kod nas da, i to gotovo od prvog dana, zahvaljujući lako dostupnoj kopči unatoč uskoj konstrukciji sjedalice.
Koliko dugo dijete može koristiti Axkid Up?
Prema specifikaciji, do 150 centimetara visine, do cijelih 50 kg djetetove težine. Dakle, do samog kraja korištenja autosjedalica
Može li se koristiti uz druge autosjedalice u istom redu?
Ima velik potencijal za to zahvaljujući uskoj konstrukciji, no to uvijek ovisi o kombinaciji vozila i ostalih sjedalica, pa ne preporučujem procjenu “napamet”.
NEŠTO KAO ZAKLJUČAK..?
Axkid Up nije sjedalica koja pokušava biti drugačija radi marketinga. Ona pokušava riješiti vrlo konkretan problem – kako dijete nakon rear-facing faze zadržati u što sigurnijem i udobnijem položaju tijekom vožnje, umjesto da ga jednostavno podignemo i pustimo da se snalazi. Upravo zato ovo nije samo još jedan booster s naslonom, nego proizvod koji donosi potpuno drugačiji način razmišljanja o sigurnosti starije djece u automobilu.
Nakon gotovo godinu dana korištenja, nekoliko automobila, tisuća kilometara i jednog djeteta koje ga je samo odabralo i od tada nije promijenilo mišljenje, teško mi je promatrati Axkid Up kao “još jednu” sjedalicu na tržištu. Ne postoji savršena autosjedalica. Ali postoji ona koja je moje dijete, nakon godina različitih iskustava, uvjerila da se upravo u njoj želi voziti. A ponekad je to najiskrenija preporuka koju roditelj uopće može dati.
IZVORI
American Academy of Pediatrics, Child Passenger Safety (policy statement) — publications.aap.org/pediatrics
Durbin, D. R., Elliott, M. R., Winston, F. K., Belt-Positioning Booster Seats and Reduction in Risk of Injury Among Children in Vehicle Crashes, JAMA, 2003 — pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/12783914
Child Posture and Belt Fit in a Range of Booster Configurations, PMC — pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7037749
Bilston, L. E., Sagar, N., Geometry of Rear Seats and Child Restraints Compared to Child Anthropometry, Stapp Car Crash Journal — referenced via cdn.clinicaltrials.gov
Napomena: izvori su navedeni radi transparentnosti i vjerodostojnosti tvrdnji o mehanizmu djelovanja boostera s naslonom općenito. Osobno iskustvo i dojmovi o Axkid Up modelu specifično temelje se isključivo na vlastitom, godinu+ dana dugom korištenju.
*Sponzorirani sadržaj u suradnji s Hepikids.hr. Recenzija sadrži podatke sa službene stranice Axkid, kao i osobna razmišljanja i zapažanja autora, te iskustva stečena korištenjem proizvoda. Temelji se na informacijama dostupnima do 09/2026, i može biti podložna promjenama nakon tog datuma. Ovim putem se još jednom zahvaljujem na ugodnoj dugogodišnjoj suradnji i pruženom povjerenju.
**Ovaj tekst sadrži affiliate link. Ako se odlučite na kupnju putem njega, ostvarujem malu proviziju, bez dodatnog troška za vas. Hvala vam na podršci mom radu.
***Sve slike i videi su vlasništvo STROLLERICA UG, te se sukladno tome smiju koristiti isključivo uz prethodno pismeno odobrenje.
